
Čarobno vreme kada banke postanu prepune starijih gradjana lepe nam zemlje. Nema ničeg lošeg u tome, ukoliko nemate obavezu tipa - uplata školarine/upisnine pa se nadjete u sred prostora koji izgleda kao bar zamrznut u vremenu, gde se muzika stišala, a svi stoje oko šanka. U tom "baru" barmeni rade brzinom recipročnom u odnosu na mesto koje u redu zauzimate i to što ste bliže oni su sporiji. Povrh toga treba dodati sve pomente penzionere koji konstantno komentarišu kako se ne žure nigde, nije bitno stići prvi ili nije strašno propustiti nekog. Pod ovim zadnjim se podrazumeva da morate biti član neke penzionerske gilde, jer u suprotnom ostajete zarobljeni u moru gerijatara.
Ne kažem da ne treba propustati starije, ali ako u tome preterate, uz beskonačne "sine-ćero" pohvale ostajete da i vi postanete deo bara izgubljenog u vremenu.
"Barmen": Izvolite.
Bakica sa cegerom: Ja bi da podignem pare, znate.... (beskonačna priča o unuku, unuci, sinu, ćerci, bilo kojem rodjaku koji radi negde u inostranstvu...)
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.