
Naziv za ponašanje one grupe ljudi koja stalno drami da će negde zakasniti.
Prepoznaju se po satu ili mobilnom koji uvek imaju uz sebe i na svaka dva sekunda gledaju koliko je tačno sati i računaju koliko im treba do odredišta. Okolinu obično uznemiravaju brzim hodom i histeričnim krikom "kasnimo!" poput uzoru na belog zeca iz "Alise u zemlji čuda" koji jurca unaokolo sa časovnikom i mrmlja "zadocniću" do iznemoglosti.
To su oni koji uvek negde žure, čak i kada ih niko ne čeka i kada je totalno nebitno da li dolaze za pet minuta, pola sata ili tri sata. Oni koji se za dvanaest godina osnovne i srednje škole nikada nisu uspavali i propustili prvi čas, ne daj Bože zakasnili sa odmora. Na fakultet, udaljen desetak minuta vožnje autobusom, kreću sat vremena pred početak predavanja. Pred svaki ispit se bude u pet ujutru i kreću minimum tri sata pre početka istog jer se nikad ne zna u kakvu gužvu mogu da upadnu usput. Svaku sedeljku i žurku prekidaju histerijom kako moraju da idu kući jer je već kasno, jer žure negde i jer ih neko čeka.
Igrom sudbine, ovakvi ljudi zakasne po prvi put u životu baš onda kada se to najmanje očekuje.
- Požuri! Možeš li brže da jedeš?
- Ne mogu brže. Opusti se, nigde ne žurimo! I ostavi taj mobilni, nerviraš me! Svaki čas gledaš u njega, kao da si negde tempirala bombu pa čekaš da eksplodira!
- Kako nigde ne žurimo? Moramo na voz! Koliko nam treba odavde do stanice?
- Dvadeset minuta ako idemo peške a taksijem se stiže za pet.
- Zakasnićemo na voz! Sad je pola šest a voz je u šest! Moraš odmah da platiš, da otrčimo u taksi i usput molimo Boga da stižemo na vreme. Možda voz zakasni!
- Ne pada mi napamet da žurim. Pusti me da preživam, kad ovo pojedem ima i palačinku da naručim a posle ću još jedan koktel. Imaš voz i u pola sedam i u deset do osam i u devet i petnaest. Jel' ti žuriš da gledaš nešto na TV-u?
- Ne žurim nigde ali sam planirala da se vratim ovim vozom u šest! Rekla sam drugarici da ću oko osam biti u Beogradu, da dođe kod mene! Možda i stignem, ako u pola sedam uhvatim brzi voz, onaj što ne staje u Karlovačkim vinogradima i Beškoj ... aaa, ma nema šanse, neću stići do osam!
- Pa promeni plan, javi joj da se nalazite sad vremena kasnije! U čemu je problem?
- Ne mogu ja to tako! Znaš da ja nikad ne kasnim i ne menjam dogovore.
- Nikad ne kasniš, a? Pa ja se sećam da su ti dedu uveliko zakopali i zatvorili grob a ti si se tek tada si se pojavila na sahrani i još se čudila što ne počinju i što nema popa! Kad si to preživela podnećeš i da propustiš jedan jebeni voz. Sedi tu i jedi!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Vobra! +
Исти ја! Што се тиче фркисања око кашњења, а оно око предавања и осталог јок. +
Žurim, žurim, žurim, al' ipak u'vatih vremena za plus! :)
Sjajna defka je ovo.