
Sprava u teretani o kojoj prosječni tinejdžeri početnici pričaju non stop.
- Brate, vidi ovoga kako je nabreka'. Diže sto dvajes iz benča...
- Kojeg, ovog ćelavog?
- E, kako se lik izdefinis'o...
- A znam ja ovoga, prije tri mjeseca je bio ka' čačkalica, a sad se nakljuk'o kreatina i tih sranja...A prije nije moga' izbacit' šeset.
- Ja sam čuo da pije samo živa jaja, a to proteini, kreatini ništa...
- Jes', kako da ne... Što ja ne dižem toliko, a idem po godine u teretanu? E jebi ga brate, ja neću da se drogiram, meni to nije cilj...
- Da... Ajde, jesi li završio, da pređemo na kosi?...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.