
Starost se prvo najavi, bez obzira što svi znamo dovoljno o tome: odjednom vam ispada stomačić iznad kupaćeg kostima/gaća, počinje da vam sedi kosa, slabije vidite kad čitate ili vam je nešto teži korak.
Ljudi su naivni i misle da se starenje u najavi može odložiti pa rade svašta : menjaju plažni stajling, farbaju se, počinju da škiljeći čitaju odmaknute novine ili napadno počinju da se rekreiraju.
Svi ostali to mogu da primete jer starenje nije tako upadljivo kao neprimereno otimanje od starenja .
Kasnije starenje hvata maha i većina ljudi tada pristane da stari. Oni ostaju neupadljivi i lepi (sebi, svojoj porodici i vršnjacima).
Manji broj odlučnije pristupa agresivnom "podmlađivanju" i tada nastupa haos :sparuju se sa duplo mlađima od sebe, pričali bi o seksu ko da su ga malopre otkrili, skraćuju se suknje i pretvaraju u suknjice, naduvavaju se usta, pune i dižu grudi, još je besomučnije sportsko orgijanje i posećivanje anti-age centara.
Starost nije lepa, ali oni koji je ne poštuju su je učinili ružnom.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+