
Pokušaj pojedinih gostiju lokala da na šupački način dobiju sto, popiju tri cuge i na kraju se išunjaju na izlaz ne plativši račun. I taman kada se dokopaš vrata misleći da si sve zajebao, ni na kraj pameti ti nije da su te konobari provalili još u startu (svaki se ponekad opekao) i mašu grmaljima upirući prstom u tebe. Najveća greška gosta, najdraža razonoda obezbedjenja.
- E vidiš druže, meni je ovde dnevnica 800 dinara, a ti umesto da ispadneš frajer pa me častiš, bežiš ko govno. Račun ti je 2200, skrivio si 5000 a mogu da ti ih naplatim ja ili ova četiri ljubazna momka.
Epilog - daješ poslednje pare konobaru, a obezbedjenje ti na kraju ipak nalupa nekoliko šamara.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ako već nemaš para, sedi kući, nemoj da se kurčiš po kafani.