
Reči kojima nas stariji podstiču da zbog trenutnog stanja u državi krenemo u tuđinu trbuhom za kruhom.
- Zoki, al' si porastao, nisam te video od kako je umro deda Žika.
- Leti vreme ujko, hehe.
- Ma jašta. Nego, kako u školi, ima li kečeva?
- Ujko, ja završio školu pre dve godine.
- Da si mi živ i zdrav! Radiš li nešto, ima li posla?
- Slabo, građevinu par dana kad me pozovu i to je to. Mada je i to retko.
- Verujem ti, ovo je strašno, greota za vas omladinu što nemate posao. Da ti kaže ujka nešto, uči jezik i beži odavde! Šta te vezuje ovde! Mlad si, naći ćeš tamo neku, oženiš se, središ papire, pošalješ tvojima neki dinar i Bog da te vidi!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
E to.