
Reči kojima nas stariji podstiču da zbog trenutnog stanja u državi krenemo u tuđinu trbuhom za kruhom.
- Zoki, al' si porastao, nisam te video od kako je umro deda Žika.
- Leti vreme ujko, hehe.
- Ma jašta. Nego, kako u školi, ima li kečeva?
- Ujko, ja završio školu pre dve godine.
- Da si mi živ i zdrav! Radiš li nešto, ima li posla?
- Slabo, građevinu par dana kad me pozovu i to je to. Mada je i to retko.
- Verujem ti, ovo je strašno, greota za vas omladinu što nemate posao. Da ti kaže ujka nešto, uči jezik i beži odavde! Šta te vezuje ovde! Mlad si, naći ćeš tamo neku, oženiš se, središ papire, pošalješ tvojima neki dinar i Bog da te vidi!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
E to.