
Paničan strah uzrokovan količinom ili debljinom knjiga koje treba pročitati. Veoma raširena među studentima. U rizičnu grupu spadaju i ljudi koji su vek proveli čitajući ili pak oni koji u životu nisu takli knjigu. Pomenute i slične im plaše ne samo pojam knjige već i sve prostorije u kojima postoji nekolicina knjižica - od biblioteke pa do sopstvene sobe.
- Mirko, šta blejiš tu pred vratima, što ne ulaziš u sobu?
- A, ja čekam da te nešto pitam, pa ću videti...
- Reci?
- Je li, je l' ima unutra koja knjiga na polici i tako to...?
- Pa to je normalno, Sara je jedna od najboljih studentkinja...što pitaš?
- E,e ... najbolja kažeš, a? (Da bežim ja od nje onda što pre) - misli za sebe.
- Pa da, uđi, sačekaj je, sad će ona ...
- A, ja ti unutra ne mogu.. ja bolje da idem...
- A što? U čemu je stvar?
- Aaa, opasna stvar po život prijatelju, bibliofobija brate slatki, lekar mi je strogo naglasio da doživotno izbegavam knjige...
- Mama, ja ne mogu unutra!
- Zašto? Šta je bilo?
- Skloni sve knjige sa polica ako hoćeš da uopšte uđem u kuću! Profesor mi je reko da patim od bibliofobije!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Plus. Dobra.
Hvala :) Hvala puno. :)
+
Hvala Jugopakle :-P