
Ne izgleda tako na prvi pogled, ali zaključio sam da je ovo najbolji način da utešiš prijatelja koga su stisle muke i problemi. Potrebno je da mu predočiš sve one loše stvari koje će ga u budućnosti verovatno zadesiti, kako bi mu na uštrb sutrašnjice ulepšao današnjicu.
Uosalom, ljudima je dosadilo rutinsko i mehaničko ponavljanje kako će biti bolje. U tenutku muke, poraza i patnji sve izgleda crno, ako se još i zapitaš zašto će i kako biti bolje, možeš ići u pičku materinu. Ovako, raširiš osmeh, zagrliš prijatelja ili koga već želiš da utešiš i napraviš drugačiji pristup:
- Dodji druže, šta je, stislo? Ako ako, biće i gorih dana, za pare ćeš se svejedno uvek natezati, doći će i deca pa ćemo se i oko njih sekirati, ostarićeš, dragi će masovno odlaziti na večni počinak, zanemoćaćeš, izgubiti zdravlje, biti jadan zaboravljeni, napušteni stari penzioner..
- Jebote..Ala ti znaš da utešiš čoveka.
- Šta hoćeš, pa vidiš da sad i nije tako loše! Je l to kreće osmeh? A? A? AAAAa tako bre da te vidim, hajde biće sve ok, proći će i ova oluja, treba koristiti ovo danas dok ga još imamo.
- E da znaš da si u pravu. Ajmo na po jedno, ja vodim!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.