
Često korišćena sintagma sa izraženim proročkim elementima koji se ravnomerno prenose kako na globalnom, tako i individualnom planu. Dok na globalnom nivou procenat verovatnoće da će se konkretno sranje zaista i dogoditi varira u rasponu od 1-99%, u individualnom kontekstu taj procenat pre ili kasnije, gravitira ka apsolutnoj istini, tj 100%.
1. Globalno (ver. 1)
Proleće 1941. Na radiju krkljaju o Hitleru, Osovinama i Antantama, Cvetkoviću, Mačeku, ratu, paktu, robu i grobu. Milutin sve to sluša i češka se po glavi ispod šajkače. Stoka je uznemirenija nego inače, a i onaj orah u avliji se nekako snuždio. Dok posmatra četu kraljevih vojnika kako gaca blatnjavim drumom, Milutin lagano skida opanke, poteže šljivovicu iz čuture i konstatuje:
"Biće sranja..." (u ovom slučaju i bi tako)
2. Globalno (ver. 2)
Sadašnjica. Mladi japi sunča guzicu na nekoj predivnoj peščanoj plaži na Mediteranu. Zapljuskivanje talasa i poj cvrčaka remeti samo generički "beep" njegovog Blackberry-a. Dok čita o globalnom zagrevanju, podizanju nivoa svetskih mora i opštoj kataklizmi u najavi, shvata da je nadošla plima i odvukla mu papuče 50m od obale. Žurno se pakujući, oprašta se od papuča mrmljajući sebi u bradu:
"Biće sranja..." (još uvek mrdamo)
3. Individualno
Radosav je uvek voleo železnicu. Leskovačku naročito. U prvom vagonu pljeske, u drugom ćevapi, trećem, četvrtom i petom pečenja - praseće, jagnjeće i jareće, a na začelju sve ono punjeno, rolovano i dimljeno što jedan voz čini vrhunskim i kompletnim. Kompoziciju predvodi lokomotiva pogonjena kajsijevačom, a uredno se staje na svakoj stanici za salate i lebac (ipak nije Express). Nakon druženja sa kondukterima u svakom vagonu, uz obavezne posete mašinovođi, u jednom trenutku Rade počinje da se mršti, a iz stomaka se čuju uvodni taktovi njemu tako dobro poznate simfonije. Dok zamućenog pogleda konačno izlazi iz voza i smešta se na šuplju stolicu na konačnom odredištu, Rade može samo da konstatuje neminovno:
"Biće sranja..." (procenat verovatnoće istog - čista stotka)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
EXTRA!!!!
samo nisu li sranja u poljskoj bila 1939-te?
A za leskovački voz, svaka ti čast!!!!!!!!!
u poljsku ili u poljskoj, jebem li kako je pravilno!
Jesu Dušane, u pravu si, Poljska '39, nego me poneo umetnički zanos! :) Hvala na korekciji svakako.
I u leskovački voz ubaci obavezno uštipci:)))
Ma, to se podrazumeva, na prelazu između pljeski i ćevapa. :)