
Uđeš u prodavnicu, ugledaš smoki sa igračkom. Odmah u startu ti je jasno da si se naravno zajeb'o što si poveo mlađeg burazera. Te ovo tvrdo te ovo mekano, ovo malo ono veliko, ovo zvecka ono šušti i šta sve ne. Poenta je da se utroši dragoceno vreme na tako irelevantnu stvar, jer koji god smoki da izabereš, uvek te isto govno čeka unutra.
- Ma nećemo ovu teraj dalje.
- A ova...?
- Ni slučajno vidi kakva je bre.
- O jebo te... dobro jel može ova?!
- Pa nisam nešto oduševljen...
- Mrš bre nesoju jedan! Šta probiraš k'o da uzimaš smoki sa igračkom jebote! Kurva je kurva nemoj da si fin. Nećeš jebati.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Bravo + Sam naslov je već objasnio!
Hvala, hvala. :))