
Majstor koji vozi skoro prazne autobuse na noćnim linijama i maltretira par putnika, koji se drže za šipke kraj prozora pozadi, simulacijama bestežinskog stanja i trampuline, dok istovremeno obara brzinski rekord za dupli autobus po zemlji i kroz vazduh, optimizujući pri tom broj pogođenih rupa na putu.
Na kraju krajeva - briga njega, kad njegovo sedište ima masivne federe pod sobom i još plus gunj preko, dok se jadni putnici lepe po zidovima i plafonu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Majstore ne voziš krompir!
+
hahahahahahahahhahahahahahah +++++ extra :D
O,da... :(
+!
xaxaxxaxaxxa ++
Verovatno tvaoja najjača def-otkako pratim šta se ovde zbiva, one starije ne računam-"kroz vazduh"-biser...+ ko dupli autobus u letu
Ovo me podseća na Noćni Viteški Autobus iz Harija Potera, samo što je on fikcija, a u Srbiji modričava realnost, pogotovo kada poljubiš patos ili prozor. :) +
Idol im je Mile Rizik :))))