Prijava
  1.    

    Bog sve vidi

    U suštini, uteha onih koji su zajebani. Jebi ga, kol'ko treba da budeš blesav i poveruješ da će neka viša sila da kazni one koji su ti se iskenjali u usta. To tako ne funkcioniše. I nema to čak ni veze sa tim ko u šta veruje ili ne.

    Kosmička pravda ne postoji. Možete vi da budete dobri, smerni, pošteni i tako svašta nešto, ali će vas neko svejedno zajebati. Najverovatnije ne zato što mu je takav ćef, već iz jednostavnog razloga što tako svet funkcioniše. Postaviće vam nogu u trci zvanoj život i vi ćete se, koliko ste dugi, opružiti u prašinu propuštenih prilika jer je nekome tako odgovaralo. I tu vam Bog baš i ne pomaže mnogo, ma koliko se pozivali na njega i njegove moći. Bliže je istini da je u trenutku vašeg zajeba on trepnuo, pa nije primetio.

    A vama ostaje samo da kao mantru ponavljate i tešite se rečenicom ''Bog sve vidi'', mada vam je jasno da to više zvuči kao vapaj očajnika potpuno upucanog u pojam, nego što predstavlja čoveka rešenog da se hrabro suoči sa sranjima i ne dozvoli da ga ponovo neki smrad prevesla.

    - Čekaj brate, 'ladno te je šutnula na moru. A ti se toliko cimao oko nje, pa si i pare pozajmio da odete zajedno na more, da uživate. Druže, jebala ti je kevu.
    - Neka matori, Bog sve vidi. Vratiće se to njoj.
    ----------------------------------------------------------------------------------------------------

    - I kako si uspeo da dobiješ otkaz? Zar nisi rekao da su vam dali mesec dana i da posle toga sledi evaluacija ko koliko vredi? Mislim, uvek si pričao da te cene na poslu.
    - Pa i jesu me cenili. I tačno je da je određen period od mesec dana da se pokažemo šta ko koliko zna. Međutim, ispostavilo se da moj rad i obrazovanje ne jebu ni dva posto, jer kolega ima neku stranačku vezu.
    - Brate mora da si prs'o kada su ti rekli za otkaz?
    - Ma opušteno matori. Bog sve vidi.