
Naš jezik je toliko raznovrstan u pogledu akcenata, slengova i načina ritmičkog i dinamičkog izgovaranja reči da se, recimo, neko iz Banata i neko sa juga Srbije jedva razumeju, tj. nije da ne znaju jezik, nego imaju problema da skapiraju šta jedan drugom govore.
Recimo moji ortaci Nikola (sever) i Nemanja (jug):
Nemanja: Pa kude si be bate, kakvo si, koje rabotiš?
Nikola: Hm, eto...
Nemanja: Leleeeee, s'g će se ra'cepimo od raćiju, el 'oćeš?
Nikola: Jebeš ga brate, ja njega ništa nisam razumeo, daj kaži mu da lakše malo...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
isti je slucaj sa mnogim svetskim jezicima, ali +
Htedoh isto reci..
+
Pa, u principu, bolji smo od Kineza. Oni se UOPŠTE ne razumeju.
dobro to je vec druga krajnost, mnogo ih ima...
ali ima i mnogo drugih primera...
a zato postoji standardni jezik...
postadoh ozbiljna...necu vise :)
Dvoumio sam se šta da ti dam, al' pirotski je nadvladao!
:D
Раћија рулес!
+