
Biljka obavezna pri slavskim ceremonijama kod pravoslavnih Srba. Postoji interesantna legenda da je nekada, za vreme Turske okupacije, posle vraćanja sa slave obavezan rekvizit bio bosiljak zadenut za uho. Navodno, ovo se radilo da bi Turci bili uvereni da je dotični stvarno bio na slavi a ne na izvršavanju neke sumnjive radnje.
Crni Marinko, poznati hajduk se posle obilate pljačke i žetve turskih glava u gluvo doba vraća kući...
- Stani, ko god da si!
- Dobro veče, efendi-Onure!
- Dobro veče i tebi Marinko. Otkud ti u ovo gluvo doba drumom?
- Bio na slavi efendi-Onure!
- Na slavi, a? Slušaj Marinko, mnogo si ti nama sumnjiv u poslednje vreme. A gde ti je bosiljak??? Brzo!!!
- Nemoj tako efendi-Onure! Evo mi bosiljka za uhom! Deder pogledaj, da se zna da sam na slavi bio!
- Au, vidi stvarno bosiljak! Pa što ne kažeš odmah čoveče nego da sumnjam svašta! Ajde idi ti kući i izvini zbog ovog, znaš kakvi su ovi novi zakoni o bosiljku.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
dobra dobra.
+++