
Ukoliko ste pratili Kasandru, zasiguno vam je u sećanju ostao tragično postradali Randu. Brando je takođe jedna vrsta buntovnika, možda bi se moglo reći i bez očiglednog povoda, samo u lokalnim razmerama. Brando svoje dane troši na lokalnom igralištu, pokriva sve pozicije (od golmana do nešto ofanzivnijeg krila), a ujedno je koordinator i jedini kome je zapravo stalo do igre. Kući ga čeka problematični otac, u onim ekstremnijim slučajevima kamiondžija i neobično lepa majka, koja je ujedno i glavni krivac za njegov dopadljivi izgled. Brando je na sopstvenu neposrednost osvojio najlepšu devojku u kraju i svojim manama, koje nikako nisu zanemarljive ili neuočljive, samo zacementirao njenu odanost. Jednostavnije rečeno, Brando je sve ono čemu teži lokalni klinac iz kraja, makar u ona moja, usudio bih se reći srećnija vremena.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.