Postoje ljudi koji uvijek negdje žure a ni sami ne znaju zašto. Ponašaju se kao da je vrijeme nešto što možeš da staviš pod ključ, gomilaš ga i poslije kad ti treba uzmeš nazad. Uvijek su brži od ostalih ali stalno misle da kasne.
Nijesu oni krivi za to što su takvi, krivo je društvo koje im nameće previše obaveza a daje premalo vremena.
Tako postaju gordi ljudi nesvjesni svojih grešaka koji bi htjeli da se takmiče sa vremenom kao Vavilonci sa Bogom pa se zato i predaju brzini koja će im navodno nesebično pomoći da stignu do svog cilja.
Od tog trenutka više nema vremena za prijatelje, za porodicu, za neke stare fotografije, za uspomene, za prošlost i sadašnjost. Od tad pa na dalje više nema silaženja sa autoputa jer stanica koja se nalazi na kraju, gdje će moći da podignu svo vrijeme koje su izgubili je još uvijek negdje daleko u budućnosti.
Ne vode računa o znakovima pored puta, samo žele da idu naprijed ka budućnosti što je brže moguće a jednom kad ona postane sadašnjost ni na nju se neće obazirati već nastaviti ka nekoj novoj budućnosti i sve tako dok ne razume kakve su sve stvari propustili ne osvrćući se oko sebe ali tada je kasno. Već su ispred posljednje stanice na kojoj ih čeka najbrži vozač svih vremena kada shvate poentu bilborda na kojima je pisalo "Ne brže od života".
A: Dolazi pred stanicu gdje sreće mračnu figuru na konju zavijenu u crno Uh, izgleda da imam još da idem.
B: Očekivao sam nekog mlađeg ali možda si samo prerano omatorio. Već si tu u svakom slučaju.
A: Nemoguće, rečeno mi je da me na kraju puta čeka najbrži trkač svih vremena, kojeg samo ja mogu pobjediti.
B: Pa to sam ja, neporaženi šampion od kad je svijeta i vijeka.
A: Ti? Pa tebe bih na toj matoroj kljusini mogao i pješke preteći.
B: Brz jesi ali od mene nikada nećeš biti brži.
A: Ja sam brži i od vremena.
B: Ne, ti si brži od života, od vremena nikad ne možeš biti brži.
A: Hahaha, ne zasmijavaj me, nemam vremena na bacanje.
B: To zvuči ironično kad kaže neko tako brz kao što ti kažeš za sebe. Zašto se jednostavno ne bi potrkali, toliko mi bar možeš učiniti.
A: Ajde kad si navalio, krećemo od onog stuba vidiš.
B: Dokle idemo?
A: Ali do kraja je sve jednolično.
B: Rekao sam ti da je ovo zadnja stanica.
A: Onda 5 kilometra odavde, možeš valjda toliko da procjeniš?
B: Jesi siguran da želiš 5 kilometra.
A: Da, potpuno zašto pitaš?
B: Znači prihvataš trku na 5 kilometara?
A: Da čovječe, zašto si navalio?
B: Jesi siguran?
A: 100%
B: Evo ruka, da potvrdimo! rukuju se Sine, nemaš dovoljno goriva.
