Prijava
  1.    

    Ćazim

    Lik koji je uspeo da prebrodi svoj neugledan stas, lepotu Vjerice Radete napete na vece šolji posle dve nedelje opstipacije i poreklo koje implicira incestuoznu vezu dauna i koze. On je prešao preko svega toga, trudio se, radio i postao jebač.
    Da, jebač.

    Od malena je znao da neće jebati zahvaljujući izgledu ili govoranciji a nije hteo da kao svoji preci vreba četvoronoge zverčice koje nevino brste bagrem, hteo je nešto više, hteo je da udari recku u takozvane prepičke. I kako je to uspeo? Pa jednostavno, zaradio je gomilu para i tako nabacio obilan šarm svojoj neuglednoj pojavi, a to je jelte najvažnije, taj šarm. I gle čuda, sa parama dođe i neodoljivi šarm, i gle, konj beo i na njemu princ, i oka pšenice za groš, on jeba.Autor teksta koncept prepičke ne priznaje i ne podržava ni kao ideju.

    Kako si mogla? Kako? Reci meni, reci svima nama, kako? Ćazimu? Ej, liku koji se zove Ćazim da daš pičke? Ptaršiju? Pa zar ti nije žao mene, nas, koji smo ti milion puta skidali vinovu lozu i zamišljali šta ima ispod? Ja, mi, koji smo besomučno rasipali telesne tečnosti misleći na tebe, uzdižući te u nebesa? Ako ti nije bilo žao nas, zar ti nije bilo žao sebe? Ćazimu? Reci da je zbog para, to bih i bismo razumeli, je l zbog para? Kako? Zašto? Ćazimu? Zar te nije bilo blam da kažeš nekome da ideš da se vidiš sa Ćazimom? Da ideš da se jebeš sa Ćazimom? Posle onakvog cara sa Ćazimom? Zašto si razočarala? Sa Ćazimom? Ćazim? Ćazim.