
Davno je odustao od svega, živi u iluziji da ništa ne može da promeni i da za njega ne postoji nikakva svrha i relevantnost u ovom vremenu i prostoru.
Potajno se nada da će vreme doneti neki bolji život za njega, i da će mu neko drugi reći svrhu i poentu njegovog života dok je na granici da napusti realnost.
Sedi u sobi iz koje nije izašao godinama osim kada ide do kupatila ili kada nema nikoga drugog da kupi namirnice, gasi cigaretu koju je ukrao ćaletu i brzo otvara prozor kako bi dim izašao jer je čuo nekoga kako silazi u podrum.
U tom trenutku mu ulazi majka u sobu.
1: Sine došla majka sa posla, evo spremila sam ti da jedeš nešto.
2: Hvala mama, stavi tu pored.gura sa stola nekoliko praznih tanjira kako bi napravio mesta
1: Znaš sine, razmišljam nešto, mogao bi i ti da se zaposliš u trafici kao ja, da radiš bar malo da ne sediš ov-
2: DO KADA DA TI PONAVLJAM?
1: Smiri se, zašto podižeš ton?
2: Pa ne mogu da ti objasnim, nisam ja za trafiku i za te glupe poslove, ja ću da radim nešto pametnije, do tad čekam bolje vreme, vidiš kakva nam je vlast i ekonomija, nema u ovoj zemlji ništa.
1: U redu sine, kako ti kažeš. zatvara vrata sobe
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
To se zove bezobrazluk, a lijek za spomenutu bolest je motka. Inače, kul.
Pa da, ja sam malo preuveličao stvari u defki ali ima dosta ovakvih slučajeva a za to su upravo roditelji krivi jer razmaze decu..
Fala :)