
Svako od nas je iskusio casove u srednjoj skoli koji kao da nemaju kraja, koji odlicno objasnjavaju apsurd zivota i od kojih samoubistvo deluje skoro kao neka privlacna solucija. Takve pojave se obicno desavaju 6. ili u najboljim slucajevima 7. casa u poslepodnevnoj smeni, a najveca je muka ako se to zadesi petkom pa saznanje da si "tako blizu, a tako daleko" dodaje posebnu draz dogadjaju. E, zato srednjoskolci odlicno kapiraju Beketovu dramu...
- U jbt, ubi nas covek u mozak (zove druga iz prednje klupe) Alo, psst brate - Koliko do kraja?
- 25 minuta...
- Auuu sine, a kao da smo juce dosli...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
O, хоће то некад и на трећем часу, а камоли на седмом.
+
Češkajući Godoa
ја сам дао минус....никада нисам контао људе који нису школу вољели...ја жалим за школским данима и часовима...
Слажем се с Чичом. И ја веома жалим за школом (мада, само за средњом, основна је била говно). Одмах при упису средње сам бројао месеце до краја и прижељкивао да време што спорије прође.