
Sankcionisanje svega onoga što u stvari volimo, a sramota nas je da to javno priznamo.
Vrlo korisna stvar za opstu dobrobit modernog drustva!
Vrlo gadna stvaru u rukama polu-pismenih kretena. Oni su uvek merilo vrednosti,reper za ponashanje i sl. Oni su duhovitiji,mudriji i pametniji. Toliko pametni da su prosto u stanju da celu Britaniku napisu dok kenjaju jedno popodne!
na ovo bar znam odakle mi dolecu minusi :)
Појава у којој се, за разлику од данашње омладине, прави омладина будућности, која ће како ствари стоје бити анђеоска, с обзиром да нису изложени псовкама, вулгарностима и другим, некултурним, стварима.
Јебем му матер, само бих да чујем ЦЕЛУ песму.
Sposobnost vlasti da zabrani iznošenje mišljenja, stavova i slično, uglavnom, reči koje njoj mogu da naškode, koje mogu da je poljuljaju, ili, čak, ne daj Bože, svrgnu.
Ima je svuda, i nije neophodno napominjati je. Pored opšteprisutnog Vučića (a ljudi preteruju što se tiče njegove "diktature"), cenzor je, u istoriji Srbije, bio svaki vladar, počevši od onih najranijih, Časlava i ostalih, preko Nemanjića, pa onih knezova, pa Karađorđa i Karađorđevića, Miloša Obrenovića i dinastije Obrenović kao dinastije, pa opet Karađorđevića, Tita i njegovih komunističkih naslednika, Miloševića, Koštunice, Đinđića, Tadića, pa sve do Vučića.
Zabrana objavljivanja i uklanjanje nepodobnog, neprikladnog ili kontroverznog sadržaja.
Cenzura ima više stepena, i što je viši stepen, to je jači uticaj cenzure na nas.
1. stepen - državna, pravna, odnosno zakonska cenzura, ako izuzmemo neke totalitarne države uticaj ove cenzure na nas skoro je zanemarljiv, tako da se po zakonu, skoro sve može objaviti, a i ono što ne može, može se objaviti ilegalno, sa malom šansom da budemo otkriveni.
2. stepen - društvena cenzura - e, ona je već poprilično jaka, sve one stvari koje mislimo i o kojima privatno razgovaramo, a koje nikada nećemo pomenuti u društvu, da ne bi ispali budale, ili da ne bi izazivali konflikte, sve to potpada pod ovu cenzuru. Zbog velikog dejstva ove cenzure, ono što ljudi pričaju u društvu, poprilično se razlikuje od onoga što oni misle i što pričaju privatno.
3. stepen - anonimno-društvena cenzura, ona dejstvuje kada smo u društvenom okruženju, ali anonimni, na primer na Internetu, pod nekim pseudonimom. Čak i tada zaziremo od mnogih tema i od mnogih radikalnijih stavova (osim ako nismo trolovi, mada i sami trolovi, nesvjesno potpadaju pod ovu cenzuru)
Zbog nje ni diskusije na forumima nisu potpuno iskrene i ono što se piše nije uvijek istina. Takođe, ono što blogeri pišu, često je daleko od onoga što oni misle, kao i od problema koji ih zaista muče. Što je problem veći, a materija delikatnija, o njoj se manje priča.
4. stepen - govorna - stvari su toliko osjetljive da o njima nikada i nigdje ne govorimo, čak ni kada smo sami ili sa najbližim prijateljem.
5. stepen - pismena - to su toliko zajebane stvari da ih ne smijemo napisat čak ni u ličnim bilješkama. O njima često razmišljamo, ali se ubijeđujemo da to nije ono što mi zaista mislimo, zato po svaku cijenu izbijegavamo pisati o tim stvarima, da ih ne bi pismeno "ozvaničili".
6. stepen - mentalna - to su najveći i najkrupniji problemi, najdublje dileme, najteža pitanja bez odgovora od kojih nas boli glava, i zato uglavnom izbjegavamo čak i da mislimo o njima. Iako nas ona mogu dugotrajno i uporno opsijedati, svim silama se trudimo da ih potisnemo iz mentalnog prostora. O njima se rijetko kada konstruktivno razmišlja. Pošto se radi o vrlo važnim, zajebanim i delikatnim stvarima, u nemogućnosti da odmah prozremo neko riješenje, takve misli uglavnom potiskujemo, i pokušavamo se ZABAVITI bilo čime, samo da o njima ne razmišljamo.
Što je čovjek hrabriji i slobodnijeg duha manje podleže svim oblicima cenzure!
Poenta definicije: Nismo ni svjesni koliko je toga tajno i koliko i sami sebe svjesno i nesvjesno cenzurišemo! Garantujem da bi svako izazvao pometnju na bilo kom forumu, kada bi iznio svoje istinske najintimnije, najdublje i najkontroverznije misli i ideje o bilo čemu.
Cenzura je onaj zakon na Vuki na kome piše da ti defka, poster ili reakcija mogu biti obrisani bez obrazloženja iako recimo imaju više nego dobru prođu i ne vređaju konkretno nikoga.
Ovo možete ponovo pročitati u groblju definicija.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.