
Uzvik koji se mogao čuti na stadionima širom Juge sedamdesetih. Upućivan je Josipu Katalinskom, centarhalfu razornog šuta i beskompromisne igre, koji nije štedeo ni sebe, a kamoli protivnike. Bio je Materaci pre Materacija, a njegov je moto bio: ''Lopta može proći, ali igrač ne!''
U savremenom govoru izraz se upotrebljava da naglasi preteranost, odsustvo mere, iživljavanje, a situacije u kojima se koristi su brojne.
- Auuuu, baki, koji faul! Sastavio ga je sa zemljom, popiće crvenjaka!
- Ma, cepaj Katalinski! Kad već pucamo ovu, a ono bar da im se osvetimo za poraz!
__________________________________________________________________________
- Kakvo je stanje, majstore?
- Ovako, pukao ti je karter, mora pod 'itno da se sredi. Sa auspuhom nešto nije u redu, far je naprso, kočnice pred otkazivanjem, a treba i da se opere auto....
- Ma samo ti cepaj, Katalinski! Doviđenja!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Tuči Katalinski.
Čujem ovo često od starije ekipe.