
Uzvik koji se mogao čuti na stadionima širom Juge sedamdesetih. Upućivan je Josipu Katalinskom, centarhalfu razornog šuta i beskompromisne igre, koji nije štedeo ni sebe, a kamoli protivnike. Bio je Materaci pre Materacija, a njegov je moto bio: ''Lopta može proći, ali igrač ne!''
U savremenom govoru izraz se upotrebljava da naglasi preteranost, odsustvo mere, iživljavanje, a situacije u kojima se koristi su brojne.
- Auuuu, baki, koji faul! Sastavio ga je sa zemljom, popiće crvenjaka!
- Ma, cepaj Katalinski! Kad već pucamo ovu, a ono bar da im se osvetimo za poraz!
__________________________________________________________________________
- Kakvo je stanje, majstore?
- Ovako, pukao ti je karter, mora pod 'itno da se sredi. Sa auspuhom nešto nije u redu, far je naprso, kočnice pred otkazivanjem, a treba i da se opere auto....
- Ma samo ti cepaj, Katalinski! Doviđenja!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Tuči Katalinski.
Čujem ovo često od starije ekipe.