Prijava
  1.    

    Česta priča na slavama

    Neverovatno, ali istinito. Na svakoj slavi čućete kako su Srbi najstariji narod na svetu i kako smo mi dok su Švabe i Englezi kao zveri jeli rukama kidajući komade mesa, bili teška kultura pa smo imali srebrne i zlatne kašike i viljuške. Sve to je naravno bilo još na dvoru Nemanjića. Onda se naravno na sve to nadoveže priča o Srbima-nebeskom narodu i Caru Lazaru, pa o podeli na Karađorđeviće i Obrenoviće, pa na četnike i partizane...Uz litre špricera, vina i neke domaće brlje, stvarnost i fikcija gube jasne granice i tada sve postaje moguće....Bar u pričama.

    Deda sedi u čelu stola i počinje svoju besedu:-Sveti Aranđel, to ti je komadant božije vojske! On ima plameni mač i komanduje ostalim anđelima da idu u rat protiv nečastivog!Pričao mi je jedan čovek iz mog sela, kad je bio mlad upao je u zaleđenu reku i bio je u nesvesti i pao je u komu smrzavajući se.Kaže da mu se javio sveti Aranđel i dvanaestorica Apostola i rekao mu da ne brine da đe živeti još dugo, svaki mu daje po deset godina...

    Mladi mu se klibere i pokušavaju da to sakriju, razmenjujući vragolaste poglede...

    Deda značajno diže prst i kaže:-Samo se vi smejte, ali ko se Aranđelu smeje, prde mu za dušu...! Ma sve je vas zajebao Tito, jer je ukinuo veronauku u osnovnim i srednjim školama, pa ste svi neznabošci! Jao, sine Dragane kakav si ti to domaćin kad decu nisi osnovnim stvarima naučio!

    Sin Dragan kaže starome da ne smara i da je pijandura...Deca se i dalje smeju...