
Plafon u originalnosti jezičkog umijeća. Višesmislenost, simbolika, metaforičnost... Sve upakovano u višeslojno tkivo epiteta i dramsku gestikulaciju.
Sjedi meso ti ne sjelo faro ciganska, strijela te pogodila ploča ti se pobola kilo nepečena. Stani voda ti stala krmče od krmka, govedo ušljivo trag ti se utro. Okabriću te ovim prutom, guzicu ti pepelom posipali dagoda, u gnoj ti se utroba pretvorila, ruke ti u krtičnjake nabijali!
Ovamo dolazi, vraže od vraga, gankaše crni pogani, ko te napravi sjeme mu se zatrlo ka' što jes'! A i mene s tobom!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.