Omiljena navika u srednjoškolskog pušača (ovog što preferira cigare).Novi, sada već stari, zakon o zabrani pušenja utera strah u kosti mlađanim pušačima.Ali samo nakratko.Mašta je moćna i čudna stvar, naročito ako ste još u srednjoj školi.Kako sačekati ortaka/ortakinju u školskom dvorištu, a da pri tome ne prekršite zakon.Zakon se, naravno, ne sme kršiti, čak i ako ste pre toga napravili toliko gluposti da dobijete minimum pola godine robije.Kako god, zakon jasno kaže da se ne sme pušiti na teritoriji javnih ustanova.Evo dokaza da na legalan način možete biti u školi i pušiti:
Osnovni položaj:
Raširiti noge koliko god je to moguće.Tako stvarate utisak veće širine, a samim tim su i vaše šanse da fizički popušite cigaru na legalan način veće.Stati na sred kapije/vrata tako da niko ne može da prođe.Bez obzira što ovakvo ponašanje direktno utiče na raspoloženje vaših školskih drugara, dajete na važnosti onoga što radite.Cigara obavezno mora biti u ruci koja teži ka slobodi, odnosno vanškolskom području.Upaljač može biti u drugoj ruci kako biste se na prefinjen način mogli izrugati profesoru ili tetkici.
E, sad stižemo do najvažnijeg dela.Kao nepušač, ne mogu vam objasniti sam postupak uvlačenja dima, ali ovakvi pokreti su postali simbol srpske srednje škole.
Glavno pravilo glasi da vam glava u trenutku kada zapaljena cigara dodirne usne mora biti van škole.Pošto je to ipak neprirodno, logično je da ćete odmah posle vratiti glavu u početni položaj.Tako se postiže efekat cimanja glave.
Na to da se ortak ili ortakinja ne sačekaju pored škole najviše je uticala navika da se čovek zabode na sred ulaza.
-E, videla me tetkica kako pušim na ulazu, mislim da sam povukla jedan dim kad mi je glava bila u školskom, šta misliš je l' me videla?
-Ti pušiš?
-Da brate, pušim.
-A pošto?
-Jedi govna.
