
Arhaični izraz, koji se još može čuti jedino u razgovoru starijih osoba (uglavnom ženskog roda), pre svega u Zapadnoj Srbiji. Koristi se najčešće prilikom tračarenja i označava škrtu osobu - tvrdicu.
Dve babe vode abrove uz jutarnju kafu, negde u nekom selu u Zapadnoj Srbiji. Sede u pomoćnoj zgradi tzv. letnjoj kujni, domaćica na tronošcu pored "Smederevca", a gošća na većoj stolici, koju je odmakla od stola ne bi li bila bliže sagovornici, nageta napred ka domaćici. Obe su nagluve, pa se nadvikuju.
Gošća - "Ideš li kod Vidosave? Jes' bila skoro?"
Domaćica - "Bila otoič, pak joj tražila jedno sirište da mi dade, reko kad mi stigne pemzija, da joj vratim. Ka'e nemam, samo pola vlaše mi ostalo. A prekjučer ja strevila njenog Mikaila, punu torbu vuče iz Varoši. On joj uvek uzme po dve tri vlaše, da ima."
Gošća - "Eeee sejo moja, čipava je ona na muži..."
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.