
Čistokrvnim nazivamo čoveka koji nije konzumirao niti kakvog alkohola niti kakvih drugih opojnih sredstava; čoveka koji, dakle, u svojoj krvi ne sadrži nikakve nedozvoljene supstance, pa njegovu krv možemo nazvati čistom od te vrste otrova. U ovu kateroriju spadaju dve potkategorije ljudi, i to: antialkoholičari (ljudi koji su čistokrvni iz principa) i ljudi suva grla (ljudi koji određeno vreme poste na vodi ili kakvom drugom bezalkoholnom piću iz moranja, sticajem nepovoljnih okolnosti ili iz nekog drugog opravdanog razloga).
Iako spadaju u istu kategoriju, dve navedene potkategorije su toliko različite da su gotovo suprotstavljene. Neke od razlika između njih (od kojih je na prvi pogled najuočljivija razlika u nervnoj napetosti odnosno smirenosti jednih i drugih) su i razlike u načinu života, pogledu na svet, i shvatanju svoje svrhe u univerzumu.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.