
Pošto nas je mrzelo da pročitamo roman od 1000 strana (prim.aut. Ana Karenjina) mesec dana ranije, dva dana pred čas uzimamo knjigu i čitamo prvih 20 i poslednjih 20 strana misleći da je to dovoljno.Ali uvek se desi da dobijemo pitanje za ono što ne znamo.
Razgovor pred čas:
A:E brate jesi pročitao ovo njesra?
B:Pa ono, kako da ti kažem prvih 20 i poslednjih 20 strana, valjda me neće pitati nešto drugo, malo ću da serem na početku i izvući ću se.
Na času:
P:Ajde Ivanoviću, reci nam boju Anine haljine na maskenbalu u kulminaciji njenog odnosa sa mužem.
B:Pa profesore, da nije žuta?
P:Žuta malo sutra, sedi 1.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
hahah mene pitao, sta je neki masinovodja (ne sjecam se tacno) pomislio kad se ana bacila pod voz...+
HAHAH pa mislim kad me pitaju neke gluposti tako dodje mi da se ubijem :)
+ zbog primera.