
To vam je braćo moja onaj drvenasti deo vinove loze što se grana a s krajeva mu grožđe niče.
Rudi zora, mraku mesta nema,
dižem glavu s' kreveta od sena.
Jašem snajku, petlu jebem majku,
jebem njemu i gazdi mu Rajku.
Ciči snaša busam se u grudi,
zora rudi već ustali ljudi.
Odoh sada da zakoljem pevca,
što ranije dok spavaju deca.
Jurcam s nožem da zakoljem kokoš,
Prosuh se ko pička, štulom zakačih za čokot.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.