
Obavljanje neke delatnosti bez naočara ili sočiva, a pritom je subjekt slabovid kao slepo kuče.
Odokativna fiskalizacija mog ženskog roditelja koji je taj dan zaboravio naočare kući.
Čitanje novina mog muškog roditelja.
Šetnja po keju muškog roditelja mog muškog roditelja (dede).
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
pa primer je prosto predivan...+++
I ovo su bila ćorava posla... Šta ću kad me boli glava od sinusa od naočara. Saću to da dodam u primer.
ma meni se sviđa ovo muški roditelj i ženski roditelj...
Pretpostavio sam. :)