
Neosvojiva devojka bogatog trgovca koja je uvek bila najlepša, uvek u najboljem društvu, šetala najkvalitetnije haljine. Njena pojava privlačila je pažnju skoro svakog ko se nađe u njenoj blizini. Uveoci njene kose za neke su predstavljali izvor života, a svaki kontakt očima dizao je pritisak dotičnih i ljuljao njihov svet. Ljubav je za ove devojke kao i za njihove voljene bila vrlo često nepoznat pojam ili nemoguća misija, zbog spleta raznolikih okolnosti (Čorbadži zamfir, prim. aut.) i normi tadašnjeg srpskog društva. Danas se ovaj izraz koristi kao statusni simbol cura koje žive na visokoj nozi, a koje su za nas, obične ljude, čista fantazija.
-E, brate, gde ćemo večeras?
-Večeras ne mogu sa vama, imam neka posla..
-Aaaa, ideš sa ribicom! Matori, pa što ne pričaš? Ko je ta cupi?
-Bogdanovićeva..
-Sa treće godine?
-Da! Danas ću je pitati da izađemo.
-Brate, bolje odmah odustani, ona je čorbadžijska ćerka, na takvu normalni momci kao ti i ja možemo samo da bacamo..
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Gratz!
i nije nesto ova defka al dobro