Prijava
   

Čovek, kako to gordo zvuči

Brate, znam da je to Ramštajn, jebena industrija metala, ali da li su morali da mi probiju bubne opne jebenim ozvučenjem. Jelena i njena muzika, hah, šest hiljada dinara za vrištanje, urlanje i gledanje divljaka na sceni, zaista mi ta devojčura nije jasna, al' šta ćeš, sve to spada u ''bračne'' obaveze. Očigledno u te obaveze spada i poštovanje njenog personalitija koji je nekako usko vezan sa tim što ona naziva muzikom. Eto Tozo, branio sam te sinoć a i ovo jutro se družimo, hehe.

Toza piči preko kompa, šest jaja sa slaninom na stolu, leba. Sedim tu, glava teška, skoro pada u tanjir. Ćale sedi u fotelji preko puta, kao čita novine a zapravo me gleda ispod oka i mršti se, sigurno misli kako proćerdavam dane umesto da završavam fakultet, osećam to u njegovom pogledu. Slepac, on će da mi kaže, osedeli matorac kome je krajnje dostignuće dobijanje šut karte iz državnog preduzeća jer je tehnološki višak. Nikad nisu znali ti matorci da žive. Kao i keva. Da smeška mi se, čemu jado, da sam na tvom mestu ubio bih se, izrađala si decu do osamnaeste, ceo život služila ovog slepca, zašto se ti smeješ. Ma samo da završim ovaj faks i odoh ja preko grane, neću da trunem u ovoj čamotinji.

Hm, sa vinampa kreće jesen u mom sokaku, uz to smo se Jelena i ja prvi put poljubili. Marin rođendan, 16. avgust 2010. Paradizo pun, šetam kroz masu, zakačim ramenom to nežno stvorenje, pogledi nam se susreću, vreme kao da je stalo. Par trenutaka bestreptajne zagledanosti je bilo dovoljno, te prelepe zelene oči. Pričanje sa njom je bilo nestvarno, kao da smo jedno drugom čitali misli i dopunjavali se kao kockice na tetrisu, sem tog dela sa metalikama, al ko će na to obraćati pažnju. Pola pet, pogledom slučajno zakačim Savu, njegovu masivnu figuru koja sedi naslonjena na šank. Dok dim levitira oko njegove glave obrasle u dugu, gustu, bradu, kao kafanski oreol, njegov pogled se gubi u daljini. Ta slika mi se iz nekog razloga urezala u sećanje. Kakav me Sava sad spopao, tada kreće Toza legenda ''... ljubavi moja tuuugo'' i dešava se taj tada magični trenutak. Jelena, moja Jelena...
Najednom me obuzima bura osećanja, knedla mi se steže u grlu, oči se pune suza. Jebote gde ću sad da plačem, blam. Štipam se za butinu da bi odagnao tugu i prebacio se na bol koji će zaustaviti suze, uzimam duboke udisaje. Šta je ovo, zašto mi se u trenutku čini da ovaj čulni opažaj ima neizrecivu svrhu... šta radim sa životom? Ovo su mi roditelji koji ceo život posvetiše meni, Jelena je, pa... moja ljubav. Tuga prestaje, obuzima me neobična radost, uzbuđen sam kao petogodišnji dečak koji čeka svoj novogodišnji poklon. Pozvaću je! Uzimam telefon, nalazim njen broj, polazim prstom ka pozivanju i.... Čekaj. Zašto ja nju prvi da nazovem?

Đ: Haha matori koja si nubina pa koji je ovo po redu leba ti? Haha slepčugo, piši tamo još jednu recku, i donesi kokice, i kolu, al nemoj da je mućkaš, posle kurcu ne valja.

I: Pišem, pišem...

--------------------------------------

''Ako jezike čovječije i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje ječi, ili kimval koji zveči.'' (2 Kor 13, 1)

"Ali sin čovečij, kad dođe dakle, hoće li naći veru na zemlji?" (Lk. 17, 8)
-----------------------------------

Definicija napisana za takmičenje Pačija Škola

Komentari

Geadelt ist wer Schmerzen kennt
Vom Feuer das in Lust verbrennt
-

Знам да ово неће добро да прође код популације лоло, ал тако је како је.

Kod mene prolazi i to glat!

meni je ovo odlično +

Majstorski odrađeno.

dobar je meni ramštajn, al' tozi mogu da se sagnu OPAAA

jaka definicija +

Zovi ti nju ako mene pitaš.