
Čovek koji postoji u skoro svakom društvu. Obično najkulji član društva. Ne govori puno, pušta da dela govore za njega. Kad kaže nešto, svi ga čuju i niko mu ne upada u reč. Nikad se ne žali. Sve podnosi stojećki. Ima devojku koja najverovatnije dobro izgleda. Njemu to nije bitno, bitno je samo da je kul kao i on. Kad se biraju ekipe na fudbalu i basketu njega prvog biraju. On nikad ne bira jer mu je svejedno s kim igra, ionako nije tu radi pobede. Voli da popije s ekipom, ali nikad ne preteruje. Niko ga nije video oposmotrenog. Uvek bez pogovora pomaže obeznađenom drugaru i sprečava sukobe u kojim bi najebali. Nikad se ne pravi pametan i nudi rešenje problema tek kad ga niko drugi nema i kad je previše zajebano za sve ostale. Možda bi pravilnije bilo reći "Čovek od velikih reči".
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.