Prijava
  1.    

    Čovjek bez kože

    Grubost humora prirode. Čovjek - živa rana. Onaj koji se povija, pri svakom tuđem dodiru, krvareći. Osoba koju boli svaki prijeki pogled. Svaka ružna riječ pravi još jednu brazdu u golom mesu, kao skalpel. Podsmijeh, ljudska zloba, ljudska neljudskost, nove otrovne strelice u tijelu bez zaštite. Suze kao jedini odgovor. Tihe, neslane. Neprimjetne. Od one sorte rijetkih, što su zalutali među sebi slične. Oni koji gmižu, koji od rođenja osjećaju smrt, koji plaćaju za sve, i koji prihvataju sav prezir. Suvi. Bauljaju kroz život tražeći svoju utopiju, istovremeno mrzeći sebe, i trujući dušu tuđim toksinima do trenutka kad se rastvor njihove bistre duše prezasiti kiselinom. Tada koža postane zatvoreni karbonski oklop, a duša emotivni otpad koji nagriza unutrašnje zidove utrobe, i produžava agoniju života. Umiru sami i zbunjeni, neshvaćeni i prezreni.