Prijava
  1.    

    Crnogorski dever

    Proširila se, ovih dana, u Pomoravlju, jedna čudna vest, o običaju nama čudnog i često neshvatljivog naroda - naroda Crne Gore.

    Pa, dobro, nije to baš ovih dana. To mu nekako dođe u proteklih stotinak godina, otkako su Crnogorci, taj slobodarski soj, pali u ropstvo Srba, štono bi rek'o Šerbo Rastoder.

    Dakle, kažu naši Moravci da nova snaha treba deveru da je kao sestra. Ona ga, prema tome, i oslovljava sa: "Bato", "Braco" ili nekim sličnim sestrinskim tepanjem. Logično, dovesti devera u iskušenje da sa dotičnom snahom seksualno opšti rezultiralo bi izopštavanjem snahe iz kuće, društva, vađenjem njenih očiju i kačenjem istih o seosku česmu, da se vidi kako se sa takvim ženama postupa ili nekom, po snahu, još gorom sudbinom.

    No, bilo kako bilo, ovde se kod nas veruje da crnogorski dever (zovimo ga skraćeno đever) prve noći spava kraj mlade. Ili bar da je to nekad u Crnoj Gori bio običaj.

    A šta bismo mi, Moravci da ne izvrnemo nešto na smeh?! Pa nama života ne bi bilo. Mi smo veseo soj, čija se narodna umetnost sastoji od "Crven bana" i sporadičnih izreka. Nijesmo mi ka' đetići, pa da uz gusle zabugarimo. Kod nas je ta priča izašla na to da đever mladu treba da isproba te prve noći.

    Sa druge strane, nama, Moravcima, naročito patrijarhalnim moralnim gromadama čiji su osnovni predstavnici glavešine velikih porodičnih zadruga, bilo je smešno, nezamislivo i, u nekoj potaji, verovatno priželjkivano takvo ponašanje, te su od njega stvorili jedno zajebantsko ruglo, jedan "Crven ban", posle čijeg bi se izgovaranja ženska populacija zacrvenela i vriskavo zasmejala, dok bi muška populacija počela da ismeva jadnog mladoženju sve dok njegova jesenja svadba ne bi iščezla u kočijama ledenog decembra.

    -Komšija Milorade. Pa 'de si ti? Evo, odskora bato da te zovem.

    -Je li? A, što, mori, Milojka?

    -Udadoše me za Gmitra Didičinoga

    -Opa! Tako znači!

    -Pa, ja reko', komšija, tvoj otac, Didice dođe brat rođeni, a Gmitar drugu braću neženjenu nema, pa velim, ručni dever da mi budeš.

    -Hehe. Može Milojka, al' samo po crnogorski.

    -Marš tamo komšija. Sad kad do'vatim ovaj koc iz plota, teško tebE! Ja sam poštena devojka!

    -Uj, uj! Znam, Milojka. Al samo u lakat! I to samo zato što tu nisu rupu mogli da ti nađu. Hehehe.