
То је службени језик у Црној Гори, који се толико разликује од српског, да је за сваки документ који се доноси из Србије потребан превод судског тумача. У школама се изучава као "матерњи". Овај древни језик су смислили генијалци Војо Никчевић и Мило Ђукановић, иначе бегунци из центра за ментално заостале у Ковину.
Прича са да су тим језиком говорили древни грци, житељи древне Месопотамије, руси и албанци.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
poslednje čudo od jezika-Srbima težak ko kineski...;)+
много тежак и зајебан језик, требало би да га уведу као предмет на филолошком у Београду.
Како је кренуло на том факултету, не би ме уопште чудило. :)
Hahahaha ziva istina... Samo sto vise nije maternji no ga nazvase "crnogorsko-srpsko-bosnjacko-hrvatski jezik i knjizevnost", da se koja manjina (ili vecina) ne uvrijedi.