
Davno je Marija Terezija rešila da popiše sveže okupirano "balkansko stanovništvo" pa je poslala notare da sačine prve katastarske knjige.Oni su zašli u sela gde "lisica nosi poštu"...Naši ljudi skloni šali i podsmevanju stranaca predstavljali su se kao: Tutumrak Prdekalo, iz sela Prđevica.... Mučili su se pisari da popišu neobična imena, ispraćeni smehom i imitacijama bili su zbunjeni kada su im tumači prevodili šta koje ime znači na "nemeckom"
Nakon dve-tri godine stigoše pozivi Tutumraku, Tresibabi, Zaklanu, Ćurguzu, Prdekalu, Mlatikuri...da preuzmu svoja dokumenta u Beču, koja će biti "validna" za sve što imaju i što će u "nasledstvo moći ostaviti"...
Djavo je odneo šalu...I kasnije, dešavalo se - tokom vekova, da nas je superiorno podsmevanje - "šala", koštalo suza, ali ne (onih)od smeha.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+ I pozdrav za Dušana Kovačevića.
Трокурчевић...
boko mlatish.x)
da :)