
Pored piskavaca (dženarika), trešnji, šljiva još jedan jestivi proizvod koji su deca (nekada) brstili sa drveća i jeli. Na izgled, bilo je odbojno jesti cveće bilo koje vrste, ali jednom kad se uveriš da je bagremovo cveće ukusno (ima karakterističan sladak ukus), kačićeš se na bagrem da bi ga okusio.
Pri tom pazeći na trnje. I pazeći na ostatak drveta, jer je sve na ovom drvetu otrovno osim cveća.
Sad se više ni ne vidi da se deca kače na drveće. Ni na drveće dženarike se ne kače, a kamo li na bagrem.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
evo plus +
Ovde ide Baš sam voleo to da klopam...milina...današnji klinci...ma nemaju pojma
Јао патетикица. Плуситј
Ово боље иде него сленг, ове овако сентименталне. Мере плус, ајд. ++
Ja se raspilavio... al smo ga i brstili ko koze...
Ја и дан данас кад дођем код мојих волим да обрстим по који багрем кад цвета +