Vuče se k'o prebijena mačka, davi k'o zmija žabu. Jednostavno, kreće se presporo za svačiji ukus.
- Aj' teraj to malo brže, udavi bre.
- Pa kako ću, vi'š da je pljusak.
- Ama jeb'o te pljusak, planiram da stignem kući dok je jedinica u broju veka. Aj' treća pa lagano po gasu.
- Joj ne mogu sad, vi'š da će krivina, moram da usporim.
- Pa gde ćeš sporije od ovoga?! Mogu komotno da iskočim napolje dok su kola u pokretu i da mi se zavrti u glavi od Zemljine rotacije koliko se sporo krećemo. Da ideš sporije sad bismo išli tamo odakle smo pošli. Aj' lepo skreni ovde pa da se menjamo...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.