
Gramatički gledano upitna rečenica, međutim u praksi se može stvrstati jedino u zapovedne rečenice i nikako drugačije ukoliko se upotrebljava od strane roditelja. Ovakva vrsta rečenica služi jedino da bi (uglavnom) roditelji na fin način naredili da uradite nešto, a ukoliko (ne daj bože) odbijete (u najboljem slučaju) ode glava ili bubne opne od silnog vrištanja koje vam sledi.
Mama: Sunce mamino, jel možeš da opereš sudove, mama mora da ide hitno do komšinice? Ajde molim te, ljubi te majka.
Dete: E, ne mogu sad, žurim krenula s...
M: PIČKA TI MATERINA RAZMAŽENA JEL SAM TE TAKO VASPITALA?! PO CEO DAN LEŽIŠ, NIŠTA NE RADIŠ! PO CEO DAN RINTAM NI HVALA DA MI KAŽEŠ, NISAM JA OVDE ROB! BLA BLA BLA BLA... (3 sata kasnije) MARŠ U KUHINJU I PRERI SUDOVE I NEMOJ SLUČAJNO DA SI OTIŠLA BILO GDE!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
taj rad +