
Glavni argument svakog probisveta i raspikuće na pitanje zašto je razjebao, popio i prokockao sve što je iole vredelo i što su generacije pre njega decenijama krvavo sticale.
-Pa dobro, majku mu jebem, da mu jebem. Prodao si kuću, stanove, lokal, prodao si radionicu, šume, njive i sve to na vinjak, kocku i kurve dao. Gde se 'vataš, tu se suši, crno ti se piše, crni gazda Vitomire.
-Ma ko mu jebe mater, neće duša da me kune, svaki dan joj je bio kao poslednji.
-Možda neće, pobratime, možda, ali te deca podstanari i bosonogi unuci već pakleno kunu. Da zna tvoja duša šta je čeka i ona bi te klela. Nego, večeraj i prenoći ovde, pa od sutra gledaj gde ćeš i kako ćeš.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.