
Oni vrebaju sa svih strana i traže malo. Imaju fore da buduću žrtvu procene za par trenutaka. Da ocene koliko da traže i za koju svrhu. Upornost im se ne isplati al' još ne videh da je neko od njih digao ruke. Naprotiv, svako čuva svoju busiju.
Retko se vidi da im neko daje svotu koju svakodnevno žickaju. Manje-više obraćaju se "poznatim" tipovima ljudi.
-Komšinice, dobro jutro! Opet na posao. Da nemate možda 50 dinara.
-Imam. I ne dam. I juče si me isto pitao.
(kod Poštanske štedionice)
-Dobar dan, zafalilo mo 60 dinara, da nemate...
-Imam. Dovidjenja.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Plusčina, mrzim prosjake beskućnike i užeglu sirotinju
Ima, a ne da...
...za kartu do Bijeljine?
+
Uz dizanje jedne ili obe ruke, čini mi se da je bilo do Prištine.
Ako si na to mislio.
Hm, zbun...Ma žena jedna, što operiše po BGu, 20 godina već prosi za "kartu do Bijeljine". Mislim da je do sada isprosila za put oko sveta...par puta:)