Pitanje koje uputimo sagovorniku u trenucima kad stvarno ne znamo ni šta da kažemo, ni kako da mu pomognemo. On to može shvatiti kao da ga podjebavamo, ali je to zaista jedino što nam u datom trenutku može pasti na pamet za ublažavanje katastrofe.
Zašto jabuku? Pa vi ponudite papaju ako vam je pri ruci, nije fiksni artikal.
- Uništen sam. Ja sam arhinajebao sada! Znaš da me Boža Rozetna i njegovi upravo traže za onaj dug, sa sve Svetom Kurčinom što jebe za mesni narezak?!
- Au, jebem ti patlidžan... je l' mogu da pomognem nekako?
- Možeš brate. Imaš tri 'iljade evra?
- Ne. :ćutanje: 'Oćeš jednu jabuku da ti oljuštim? Malo vitamini i to....
- Je l' prskane? Ma može, jede mi se nešto ćiselo...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
odlicna ++ najvise sam se nasmejao za ono "sveta kurcina" :D
Ковели, дај шта даш...
+++
pazi kad sam znao da si ti, jebala te jabuka +++
О види, то Бојсије. Нисам мислио да је он. +
Dobra brale +
fala vi :)