Iskreni vapaj prosečnog Srbina posle apstinencije od mesišta koje traje više od dva dana.
-Milune, štaš' za ručak? Imademo ovi pomfriti ako oš', lubenica od Marinog šuraka, moš' ovi paradajzi iz Cvekine bašče, 'naš kakvi su, 'se usereš bre...
-More bre Jorgovanka, oči ti drljave isteram, jedem krompiri tri dana, ne serošem k'o čo'ek bre! Nego ti turi bre u rernu ono prase što ga Žile i ja zaklali!
-Milune, krv ti jebem, pa to čuvamo za Gospojinu u Pranjanima!
-Ma da me stisneš bre za kurac, 'ti jasno, ne moš' da oreš njivu i živiš na krompiri. Daj bre nešto ubijeno, viš' koliko sam se osušio, kosku ti poganu jebem!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Hohoho, kakav primer!