
Postoji pravilo da je gazda onaj koji drži daljinski u ruci. Isto to važi i za miša.
Tako ja sedim pored svog mlađeg brata, koji "očajnički" želi da mi pokaže nešto na jutjubu, i dok miš nevino čuči ispod njegove desne šake, u vazduhu se oseti da on gospodari situacijom.
Ja: (Sedim blizu njega na *jakoneudobnoj* stolici, dok se on baškari u onoj koja podseća na kožnu.)
On: (Bulji u monitor dok čeprka nešto po netu.)
Ja: "I? Šta si hteo da mi pokažeš?"
On: "Evo momenat, da pronađem." (I dalje neodoljivo bulji!)
Ja: (Posle 10-tak min. počinjem da cupkam nogama.) "Hoće li to?"
On: "Mhm, samo da pogledam još ovo."
Ja: "A da mi daš miša pa da ja tebi nešto pokažem?! M?"
On: "Dobro, dobro, samo još malo."
Ja: (Mislim u sebi kako ću definitivno kupiti nov komp.)... (Ili stolicu.)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Mladji brat glavni,moram za to reci(ko Nelson) haha :)
N. Da nisam ja u pitanju? :)
;)