
Postoji pravilo da je gazda onaj koji drži daljinski u ruci. Isto to važi i za miša.
Tako ja sedim pored svog mlađeg brata, koji "očajnički" želi da mi pokaže nešto na jutjubu, i dok miš nevino čuči ispod njegove desne šake, u vazduhu se oseti da on gospodari situacijom.
Ja: (Sedim blizu njega na *jakoneudobnoj* stolici, dok se on baškari u onoj koja podseća na kožnu.)
On: (Bulji u monitor dok čeprka nešto po netu.)
Ja: "I? Šta si hteo da mi pokažeš?"
On: "Evo momenat, da pronađem." (I dalje neodoljivo bulji!)
Ja: (Posle 10-tak min. počinjem da cupkam nogama.) "Hoće li to?"
On: "Mhm, samo da pogledam još ovo."
Ja: "A da mi daš miša pa da ja tebi nešto pokažem?! M?"
On: "Dobro, dobro, samo još malo."
Ja: (Mislim u sebi kako ću definitivno kupiti nov komp.)... (Ili stolicu.)
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Mladji brat glavni,moram za to reci(ko Nelson) haha :)
N. Da nisam ja u pitanju? :)
;)