
Današnja deca su uvek najgora deca. Oni su izrodi bez budućnosti. Nikad od njih neće biti pravi ljudi! (za razliku od prošlih generacija koje su uvek, naravno, do jaja)
1960.
- Eh, samo kad se setim onih ratnih dana, odma me mine žal za mladošću. Ova današnja deca ne moraju ni da ratuju.
- Ma, oni ne mogu ništa teže od kašike da podignu, a kamoli nešto više.
- Istina, još kad čujem kako odgovaraju roditeljima. Ja sam svog oca oslovljavao sa "gospodine"!
1980.
- Jesi li ti videla ovu današnju decu? Imaju sve što mi nismo imali - televizore, mesta da izlaze, mogu i srednju školu da završe, a ništa ne znaju da cene.
- Džaba im, opet nikad pravi ljudi od njih neće postati.
1992.
- Oni moji kod kuće po ceo dan igraju SEGU i bulje u onaj televizor. Pokvariše oči!
- I kod mene je isto. Ja samo ne znam kako će se oni snaći u životu.
- U moje vreme se znalo - pogledaš crtani, pa u krevet.
2010.
- Brate, kad se setim kako smo mi po ceo dan sedeli u kući, gledali TV i igrali SEGU, pa malo kasnije izađemo na fucu.
- Eh, da, a ova današnja deca po ceo dan ispred računara, pa kasnije samo na bezen odu.
2025.
- Gledam ovu današnju decu i stvarno mi ih je žao. U moje vreme smo malo sedeli ispred računara, pa onda leti malo na bazen, pa izađemo u grad. Divota.
- U pravu si, danas je sve drugačije.
...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Brao.