Imam 35. Živim sama u stanu koji su mi ostavili roditelji. Moja sestra živi s njima. Dečko mi je stalno na putu. Imam stila ali volim i elektro žurke i tome slično. Otac me je prijavio na staž kod prijatelja privatnika zbog viza. Ljubim se na podijumu. Spavam dugo. Ja sam danguba.
Доказ да време ипак није новац.
Времена на претек, а новац не капа. Ал' добро, још сам млад.
Čovek koji živi svoj život, koji je do kraja ispunjen.
Međutim, nađu se tu neki nazovi ljudi koji nemaju druga posla nego da u svom vlastitom besposličarenju osuđuju druge ljude za dangubljenje, ne shvatajući da prozivaju sami sebe.
Iz realne perspektive, "danguba" je obično neki umetnik.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.