Prijava
  1.    

    Deca iz ulice

    Nekad od velike koristi, nekad velike štetočine. Češće ovo drugo. To najbolje znamo mi koji smo odrastali u kućama u neprometnim ulicama. To su oni larmatori od kojih komšija Laki ne može da spava po podne. Za njih je komš'a Mikica na ogradu nakačio šiljke, a između redova žive ograde posadio ništa manje bodljikave ruže. Njemu ništa nije slađe od izbušene dečje lopte, a uspostavio je i proporciju: za jednu polomljenu ružu ide jedno pivo. Sećam se da je jedno leto pobrojao 5 ruža, ali pivo nije video.
    Za učesnike u saobraćaju oni su prava noćna mora. U nedostatku malih golića postave se po dva kamena kao stative, pa isti moraju da se sklone kad prolaze kola. Još kad lopta pređe preko improvizovane stative ili malo više od metar, pa kad krene galama - odbilo bi se od stative ili ovo bi ušlo u rašlje i sl.
    Korist? Pa ko će komšinici Ceci da trkne da kupi paklu Partnera? To je bila mrtva trka s obzirom da se od kusura mogao kupiti "Žele Zeka". Pa ko će deda Simi da pogura Škodu kad neće da upali? Inače, istim tim učesnicima u saobraćaju mogu otvoriti kapiju ako žive tu.
    Skoro sam nešto slagao i krenem da razmišljam u koga bi bilo zgodno da se zakunem. Pade ni na pamet da iskoristim baš onu iritantnu decu što krenu da lupaju loptom baš kad krenem da spremam ispit. Kad ih vidim takve, pomislim - Bože, kako li sam ja sa svojom generacijom bio iritantan i kako su me tada komšije klele i psovale. Tim pre što ovi klinci danas u eri fejsbučenja i ostalih zanimacija nemaju šanse da budu ni u pola grozni kao mi nekad, kada nam se, bar većini, život svodio na izlazak na teren s loptom čim se malo spusti hladovina.
    I da, nove generacije klinaca iz ulice će isto tako dolaziti, jednom će to biti naši klinci.

    Ništa nisam slagao. Dece mi one moje... iz ulice!