To ti je ova nova generacija nezahvalnih klinaca koja prvo što progovore je
"PA-ŠTE-TA". Gomila novih bezobraznih naraštaja bez imalo strahopoštovanja prema osobama koje imaju, ili nose na sebi organe koji su zaslužni za njihov dolazak na ovaj svijet.
Djeca koja seoske radove vide na Diskaveriju, pa se čude otkud žuljevi kod drugara iz klupe. To i nije toliko teško i opasno.
Igračke koje posjeduju su po najnovijim evropskim propisima, dok im ćale plaća siromašnog klinca iz razreda da nosi sličice za njegovog mezimca. Kad se bira ekipa, on prvi bira druga za svoju ekipu te druga koji će biti mreža ili stativa.
Za razliku od djece koja normalnim tokom odrastaju, te probaju bananu tek u drugoj godini, grickajući je sa korom naravno, ova hibridna grupa djece se do tad već zasite i ananasa, manga, a bogami i avokada. Isti ti probaju domaćinski čips prije njegovog puštanja u proizvodnju.
I onda, isti ti kasnije postaju članovi raznih nevladinih organizacija koje se bore za očuvanje prirode, zaštitu radnika i borbu protiv nasilja u porodici.
Ćaletovo ime sam saznao u trećoj godini kad ga je komšija glasno pozvao na rakiju, ali tek u sedmom osnovne sam skupio hrabrosti da ga zovnem imenom.
A imam ja ovakvih, ali su zatrpane ovim dubokoumnim kratežima kojim sam se posvetio u zadnje vrijeme.
Nikad oca nisam oslovio po imenu, niti sam osetio potrebu da to uradim. Ni majku, naravno.
Hvala.
Pa onako asate moj.
Old skul +++
Ne pamtim da sam ikad svoje roditelje nazvao po imenu. Jednostavno nisam mogao. Doduše, zasigurno veći blam imam. Negde u trećem osnovne, nemam pojma kako, mi pred čitavom famelijom izletilo "majko, jeb'o te ja" pa naredne dve sedmice nisam mogao od stida da pogledam ikog u oči. :-D Vremenom su svi to zaboravili, ali ja nisam.
vaistinu!