
Pripadnici onih generacija koji su sredinom 90-ih, za vreme restrikcija, bili klinci koji su večeri provodili uz sveće uglavnom igrajući karte.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
ijaooo... hahahah... najlepši deo mog detinjstva sam provela u skloništu igrajući karte i igre pogađanja XD
plus
"ijaooo... hahahah... najlepši deo mog detinjstva sam provela u skloništu igrajući karte i igre pogađanja XD"
Jebote,k'o da je rat trajao 4 godine,a ne dva i po meseca....
@Stikrina
Tako nekako...mada sam do skloništa vec bila stari pokeraš.:))
"ijaooo... hahahah... najlepši deo mog detinjstva sam provela u skloništu igrajući karte i igre pogađanja XD"
Jebote,k'o da je rat trajao 4 godine,a ne dva i po meseca....
hahahahahaaa
Rekao bi da je autor mislio na restrikcije pre 99-te, a ne na NATO bombardovanje. Plus ko kuca na defku.
Ja pomislio da su u pitanju deca začeta tada. Jebiga, nije bilo struje, mrak, ljudima bilo dosadno, morali da se razonode... Ipak, +
jes dobra +
Toliko je ironično koliko smo kao deca devedesetih bili bezbrižniji i imali lepše detinjstvo, nego deca sada.
@h.a.u.n
Cini ti se, lepo je i njima, nego si postao matora ojebina :) kao i ja. Jedino su postali bezobrazniji nego sto smo mi to bili.
Добра. Плус.
Djeca koja su u ratu, kad nije bilo struje, uz fenjer igrala čovječe ne ljuti se, mice, žandara i sl. +
Hvala svima.:)
a jaooo, so true... plus!
Neka toplina me obuzme kada se setim tog dela detinjstva.
+
tuga sine +
@h.a.u.n
Cini ti se, lepo je i njima, nego si postao matora ojebina :) kao i ja. Jedino su postali bezobrazniji nego sto smo mi to bili.
Kontam da ima i toga, ali nekako mi je bilo lepše kad sam kući išao samo da jedem, za večeru dođem prašnjav, često i krvav, imam utisak da smo se više družili. Danas prođem ulicom, nema dece da se igraju, nema cigala na putu, koja su označavala golove... ništa.
Тај сам... +